Prvi put, posle nekoliko godina, u godišnjem izveštaju Uprave za sprečavaje pranja novca, ulaganje novca nepoznatog porekla u nekretnine nije izdvojeno kao način pranja novca u Srbiji, niti kao izazov u borbi protiv pranja novca.
Naime, u najnovijem Godišnjem izveštaju Uprave za 2021, u uobičajenim poglavljima posvećenim tipologijama pranja novca i trendovima, nigde se ne spominju građevinska aktivnost i nelegalna gradnja, za razliku od izveštaja iz 2016, 2017, 2018, 2019, 2020.
U ovim ranijim izveštajima Uprava je pokazala zabrinutost zbog trenda investiranja novca nepoznatog porekla, kao i od organizovanog kriminala ili pojedinaca kriminalaca, u izgradnju stanova ili promet nekretnina.
U ovogodišnjem izveštaju, kao uobičajene tipologije spominju se zloupotreba platnih platformi sa namerom da se prikrije stvarno poreklo novca i povezanost lica koja vrše transfere.
Uprava ocenjuje da se IT usluge vrlo često koriste za prikrivanje nelegalno stečenog novca.
Novac nelegalnog porekla se u značajnim iznosima sa računa pravnog lica u inostranstvu transferišu po osnovu IT usluga u korist pravnih lica u Srbiji. Pravna lica u Srbiji, zatim, ta sredstva isplaćuju fizičkim licima kao zarade. Lica deo zadržavaju za sebe a veći deo u gotovini vraćaju orgnizatorima čitave ove šeme, objašnjava Uprava, a prenosi kamatica.com.
Na listi tipologija pranja novca je i trgovina automobilima. Polovni automobili i uvoz su i ranijih godina bili označeni.
Izazov za hipotetičku pretnju od pranja novca u bliskoj budućnosti je trgovina kripto valutama (virtuelnih valuta) koja nije zanemarljiva u Srbiji.
Podsećamo, bitcoin je među najpopularnijim kripto valutama jer ima najveći marketcap.
Tehnološki razvoj omogućava kreiranje bezbroj kripto valuta i teško je predvideti šta će se iz toga sve izroditi u smislu njihove namene, korisnosti i opravdanosti postojanja, ocenjuje Uprava.
„Finansijski sektor evidentira saldiranja (obično preko kreditnih kartica) sve većeg učešća brojnih igrača na tom polju. S obzirom na priličnu anonimnost u lancu trgovanja i posedovanja virtuelnih novčanika, ovo je ujedno i primamljiva prilika kriminalnim organizacijama ili kriminalcima da iskoriste ovu poprilično nedefinisanu i neregulisanu novonastalu industriju za svoje kriminalne radnje i pranje novca. Sigurno možemo reći, u skoroj budućnosti će biti dosta izazova i neophodnih radnji oko uspostavljanja dobre preventive i kontrole sektora kripto valuta, a pre svega tu se misli na definisanje i identifikaciju nosioca posla, učesnika u trgovanju, praćenju, kao i kontroli kretanja tokova novca koja podležu konverziji novca u kripto valute i obrnuto", ocenjuju analitičari Uprave.
Pare se peru i kroz tzv. tranzitne transakcije u međunarodnom platnom prometu i preko bojler firmi. To znači da kompanija organizator u inostranstvu usmerava novac na domaće pravno lice, obično po osnovu usluga, koji se odmah, istog dana transferiše, takođe po osnovu fakturisanih usluga na račun ostalih firmi koje su locirane u brojnim državama, često u of-šor zonama.
„Kad je reč o iskustvima u Srbiji, a što pobuđuje posebnu pažnju, u pitanju su transferi od nekoliko stotina miliona evra koji se tako transferišu iz inostranstva na domaće firme (bojler – nemaju pravu svrhu domicilnog poslovanja) i brzo se prenose na nove korisnike u inostranstvu“, ističu iz Uprave.
Ono što zabrinjava je što je novac „miksovan“, tačnije koji je „čist“ u odnosu na „prljav“ novac, i postoji sumnja u stvarnu svrhu obavljenog posla, gde uobičajeno stoji da je svrha transfera tolikog novca – računarske usluge i usluge programiranja.
Upava ocenjuje da se sve više kreiraju novi proizvodi na IT platformama, naročito u segmentu usluga, a tu se pogotovo misli na sektore bankarstva i faktoringa. U ovim slučajevima, nosiocu – kreatoru platforme elektronskog poslovanja i ujedno obvezniku, „neadekvatna identifikacija klijenata“, shodno Zakonu može uzrokovati nedovoljno poznavanje poslovanja klijenata, kao i brzina operacija i broj pristupnih klijenata. Uprava ocenjuje da će regulatori i nadzorni organi morati da ulože napor u tumačenju i regulisanju tako kreiranih „novih proizvoda“, sa ciljem da se podrži razvoj digitalne ekonomije, a ujedno i upodobi u kontekstu zakonske regulative.
Izvor: kamatica.com